Velika Britanija, 2011.
75 minuta
režija: Geri Tarn
"Prorok" je novi dokumentaristički poduhvat autora kultnog filma "Crno sunce". Geri Tarn je i ovoga puta stvorio fascinantan vizuelni esej inspirisan slobodnom kamerom Dzige Vertova, kao i dokumentarcima čuvenih autora Krisa Markera i Vernera Hercoga.
Film je spoj vizuelnog dokumentarističkog narativa sa stihovima iz knjige "Prorok" Halila Džubrana (Khalil Gibran), američkog pesnika, slikara i filozofa poreklom iz Libana. Napisana u formi poetskih beseda o najvažnijim životnim pitanjima ova knjiga je postala kultna još u vreme kada je prvi put izdata 1923. godine. Film je sastavljen iz niza kratkih sekvenci koje prate teme pojedinačnih beseda. Ovaj hibridni dokumentarac kreira imaginarni jedinstveni grad XXI veka kombinujući snimke nastale širom sveta - u Njujorku, Bejrutu, Milanu, Beogradu i Londonu. Vizuelna studija neposredno spaja stanovnike različitih gradova, dok stihovi zadiru duboko ispod površine vidljivog.
U kombinaciji filmskih i digitalnih snimaka različitog formata nastala je neobična vizija savremenog sveta, a neke od prvih kadrova ovog filma Geri Tarn je snimio u Beogradu, baš kao gost festivala "Sedam veličanstvenih", beležeći različite prizore svojom 16mm kamerom. Geri Tarn i ovoga puta komponuje zvuk specifičnim postupkom koji je razvio u filmu "Crno sunce" spajanjem glasa poznate britanske glumice Tendi Njutn, muzike izvedene na violončelu, gitari, elektronskim instrumentima i orkestra.
Slobodno oko koje posmatra svet kroz prizmu poetske mudrosti.
Reč selektora: Geri Tarn ima tu jedinstvenu sposobnost da pravi filmove kao tok slika i reči koji mogu da vas odvedu bilo gde, jer ste nošeni tonom ili atmosferom koja vas čini spremnim za iznenađenja od početka do kraja priče. On je zaista istinski umetnik.
Geri Tarn je samouki muzičar i filmski autor, rođen 1962. u Londonu, u Engleskoj. Počeo je da svira i komponuje u sedmoj godini, da nastupa u pank grupi u četrnaestoj, a u svojim dvadesetim postao je priznati muzički producent i izvođač na različitim instrumentima. Proučavao je muziku Indonezije, Afrike i Indije, kao i dela evropskih kompozitora. Radi kao kompozitor za film, televiziju i reklamne spotove od ranih devedesetih. Odrastao uz pank rok kao tinejdžer, još uvek živi prema "sve je moguće" estetici.
CRNO SUNCE (Black Sun), 2005.
PROROK (The Prophet), 2011.
Portugalija, 2010.
117 minuta
režija: Migel Gonsalveš Mendeš
Ovaj dinamični, moderni dokumentarac koji nas uvodi u intimne prostore nobelovca Žoze Saramaga postao je veliki bioskopski hit u Portugaliji tokom neprekidnog petomesečnog prikazivanja. U Brazilu je najgledaniji portugalski film svih vremena, prikazivan u jedanaest gradova. Najveću filmsku počast doživeo je kada je izabran za zvaničnog kandidat Portugalije za Oskara za strani film, što je do ove godine u svim zamljama sveta bilo rezervisano isključivo za igrane filmove.
Uzbudljivo putovanje na koje nas vodi ovaj razigrani, šarmantni i emotivni dokumentarac je planetarno putovanje proslavljenog pisca, ali i nezaustavljivo, neprestano kretanje duha u potrazi za odgovorima kakav je ovaj svet i kakvi smo mi u njemu. Uz Saramaga je, kao nerazdvojni pratilac, uvek njegova supruga, Pilar del Rio, žena koja ga daruje nadahnućem i energijom. Film je fokusiran na ovu duboku i slojevitu vezu koja ispunjava gotovo svaki delić njihovog bogatog života.
Vrhunsko uživanje za gledaoce svakako su trenuci razgovora tokom najrazličitijih susreta u kojima Žoze Saramago otkriva svoje poglede na svet i svoja razmišljanja o značajnim životnim temama. Izuzetno uzbudljivo je i to što film dokumentuje pisanje poslednjeg Saramagovog romana "Slonov put" koji istovremeno Pilar del Rio prevodi na španski u dramatičnoj trci s vremenom.
Impresivni trenuci provedeni s jednim od najznačajnih pisaca našeg vremena.
Reč selektora: Trebalo bi da ovaj film gledate sa svojim partnerom, sa suprugom, devojkom ili mladićem. To je - pored toga što je to veoma dobar film - istinska inspiracija da se sačuva ljubavna veza.
Rođen 2. septembra 1978. u Kovilji, Portgalija. Godinu dana studirao antropologiju na Novom univerzitetu u Lisabonu. Dve godine studirao međunarodne odnose na Visokom institutu za političke i društvene nauke u Lisabonu. S dvadeset godina počeo da glumi i producira pozorišne komade. Diplomirao montažu na Lisabonskoj filmskoj akademiji 2005. Tokom studija oformio je svoju filmsku i pozorišnu producentsku kuću Jump Cut. Režirao i bio producent velikog broja kratkih igranih i dokumentarnih filmova.
AUTOGRAFIA, 2004.
ŽOZE I PILAR (José e Pilar), 2010.
Letonija, Gruzija, 2011.
58 minuta
režija: Audrius Stonis
Jedan od najznacajnih evropskih autora, Litvanac Audrijus Stonis, svojim britkim poetskim postupkom otkriva šaroliki svet Gruzije, svet mitskih junaka i duboko ukorenjenih tradicija. Ovo je izuzetan dokumentarac, razigran u pažljivom razlaganju slojeva jednostavnih događaja svakodnevice glavnog junaka, Ramina, ostarelog šampiona u tradicionalnom rvanju koji je postao legenda pobedivši sedam protivnika za svega pedeset pet sekundi. Stonis nas uvodi u njegov svet bez ikakvih uvoda ili objašnjavanja, dopuštajući da prizori svedoče sami o sebi.
Na početku filma, glavni junak je za gledaoce starac začudnog izgleda, neobično dinamičan i aktivan, koji dozvoljava da kamera diskretno učestvuje u svemu što on preduzima. Važne i naizgled nevažne situacije prepliću se viđene uvek iz vizure Ramina, koji svojim prisustvom i učestvovanjem otkriva puni smisao dešavanja. Postepeno i neprimetno, zadirući u dubinu sveta ostarelog junaka rvanja, film dolazi do emotivnog središta priče - do jedne davno zaboravljene ljubavi. "Kada sam prvi put sreo Ramina, njegov rvački stisak skoro mi je slomio šaku", svedoči Stonis, "ali kada sam čuo njegovu priču o devojci u koju je bio zaljubljen pre pedeset godina, to mi je skoro slomilo srce." I tu počinje, nova neočekivana avantura čoveka koji je rešen da se bori do kraja.
Dokumentaristička majstorija koja jednostavnu priču o starom šampionu pretvara u prizore u kojima se odslikava čitav tradicionalni svet Gruzije.
Reč selektora: Stonis ima taj meki pogled na svet koji svemu u filmovima daje toliko topline i srca i čini da mali svet postane veliki i zanimljiv, jer misli u slikama i usuđuje se da dozvoli situacijama da se odvijaju pred kamerom. Ramin... nikada ga nećete zaboraviti!
Rođen 28. aprila 1966. u Vilnusu, Litvanija. Nezavisni filmski autor i producent od 1989. Član je Evropske filmske akademije i Evropske dokumentarističke mreže. Snimio je devetnaest filmova, od kojih su mnogi osvajali brojne međunarodne nagrade. Za film „Zemlja slepih“ dobio je nagradu „FELIKS“ kao najbolji dokumentarni film 1992. Dobio je Nacionalnu nagradu Litvanije 2002. Radio kao profesor dokumentarnog filma na Evropskom filmskom koledžu u Danskoj 2004-05. Predavanja i masterklasove držao u Kalkuti, Tokiju, Beogradu, Barseloni, San Francisku. Retrospektive u Švajcarskoj, Rusiji, Francuskoj, Izraelu, Češkoj, Nemačkoj, SAD, Belgiji, Španiji, Turskoj, Italiji.
ZEMLJA SLEPIH (Neregių žemė), 1992.
ANTIGRAVITACIJA (Antigravitacija), 1995.
LETENJE NAD PLAVIM POLJEM (Skrajojimai mėlynam lauke), 1996.
510 SEKUNDI TIŠINE (Skrydis per Lietuvą arba 510 sekundžių tylos), 2000 (sa Arunasom Matelisom)
UKU UKAI, 2006.
ZVONO (Varpas), 2007.
ČETIRI KORAKA (Keturi žingsniai), 2008.
RAMIN, 2011.
Švajcarska, 2011.
100 minuta
režija: Fernan Melgar
Priča o sudbini nepoželjnih azilanata razvijena u dramatični triler koji razotkriva surovost iza privida humanosti jednog od najrazvijenijih evropskih državnih sistema.
Oni koji čekaju definitivno deportovanje sa teritorije Švajcarske, zatvoreni su u specijalni administrativni centar za pritvor. Iako su neki od njih proveli više godina u Švajcarskoj, radili, plaćali poreze, zasnovali porodice, čim su njihovi zahtevi za dobijanje azila odbijeni, naređeno im je da napuste zemlju. Proces razmatranja njihovog statusa može da traje i do dve godine, ali bez obzira na to, deportacija se objavljuje bez ikakvog upozorenja, a izvršenje je neizbežno. Iza zatvorskih vrata tenzija raste iz dana u dan. Na jednoj strani su čuvari obučeni da ističu ljudske vrednosti, a na drugoj ljudi na kraju svog puta, poraženi strahom i stresom. Odnosi prijateljstva i mržnje, poštovanja i revolta, stvaraju se do objave deportacije, koja se doživljava kao nagli ubod noža. Veze se završavaju uglavnom u patnji i poniženju. Oni koji odbijaju da sami odu, bivaju vezani lisicama i nasilno ubačeni u avion. U ovoj ekstremnoj situaciji beznađe ima svoje ime: specijalni let.
Režiser Fernan Melgar je potpuno posvećen ovoj tematici, a njegovi prethodni filmovi su mu doneli izuzetnu reputaciju, kao "Tvrđava", nagrađena "Zlatnim leopardom" u Lokarnu pre tri godine. Uz podršku televizije ARTE Melgar upravo razvija "Specijalni let" kao internet dokumentarac.
Film zadivljujuće snage i vrhunske dokumentarističke veštine.
Reč selektora: Zaista je šokantan ovaj izveštaj iz jednog evropskog mesta o najvećem pitanju moderne Evrope: Kako tretiramo ljude koji dolaze da žive u "našim" zemljama? Ovo je snimljeno u Švajcarskoj, ali bi moglo da bude bilo gde. Zapanjujuće je šta je režiser sposoban da uhvati u ime humanosti.
Rođen 1961. u Tangeru u Maroku, u porodici španskih emigranata. Roditelji su ga prokrijumčarili sa sobom kad su 1963. Došli u Švajcarsku kao sezonski radnici. Početkom osamdesetih prekinuo je svoje poslovne studije da bi osnovao s nekoliko prijatelja Kabare Orvel u Lozani, uskoro središte švajcarske subkulture francuskog govornog područja. Tokom 1983. počeo je da pravi različite eksperimentalne filmove i reportaže za televiziju. Pridružio se 1985. grupi nezavisnih filmskih autora i producenata Klimaž (Climage), koja se bavi problemima u oblasti društva, kulture i istorije. U grupi je snimio desetak međunarodno nagrađivanih dokumentaraca, koji se danas smatraju uzorom za teme imigracije i identiteta. Radi kao nezavisni režiser, montažer i producent.
PORODIČNI ALBUM (Album de famille), 1993.
PRIJEMNI RAZRED (Classe d’accueil), 1998.
POMETNJA (Remue-ménage), 2002.
IZLAZ, Pravo na umiranje (Exit, Le droit de mourir), 2005.
TVRĐAVA (La forteresse), 2008.
SPECIJALNI LET (Vol spécial), 2011.
Nemačka, 2010.
108 minuta
režija: Gereon Vecel
Proces koji do sada niko nije zabeležio u alhemijskoj laboratoriji najekskluzivnijeg restorana na svetu i susret sa strašću i kreativnošću njenog tvorca, Ferana Adrije, jednog od najčuvenijih i najinovativnijih kuvara današnjice.
Ovo je uzbudljivo traganje - od inicijalnih eksperimenata do premijernog postavljanja završenog jela. Tokom tog procesa ispituje se veliki broj najrazličitijih jednostavnih sastojaka na potpuno novi način. Ukus i tekstura se sistematski analiziraju - ključanjem, pečenjem, prženjem, obradom na pari – vakumiziranjem, smrzavanjem-isušivanjem – a nakon toga, degustiranjem. Ideje se razvijaju, diskutuju i najzad, svi rezultati, i dobri i loši, se detaljno dokumentuju na laptopu odmah pored varjače. A prema toj opsežnoj dokumentaciji priprema se konačno grandiozno finale - neverovatni, čarobni zalogaji konačno bivaju predstavljeni gostima uz završni dodir velikog majstora.
Fernan Adria pita samoga sebe: "Šta se to služi ovoga puta u El Bulli-u?" i odgovara "Voda!" To je koncept koji je istovremeno i složen i jednostavan, upravo kako to često biva sa velikim idejama. Gereon Vecel prepoznaje slojevitost i značaj ovog jedinstvenog krativnog procesa i potpuno posvećeno, ne ispuštajući iz vida ni najmanji detalj, prenosi to uzbuđenje alhemičara pred ponovnim preispitivanjem i otkrivanjem sveta i prirode.
Vrhunski precizan i prefinjen dokumentaristički postupak u potpunom skladu sa zadivljujućim procesom koji dokumentuje.
Reč selektora: Pa, za nekoga ko voli dobru hranu... samo sedite i u uživate u umetničkom izvođenju i osećate da imate sreće da budete pozvani u laboratoriju u kojoj neprestano razmišljate, da li je to stvarno potrebno... naravno da jeste i čak iako većina nas neće imati mogućnosti da jede u restoranu kao što je bio El Bulli, ovo je istinski inspirativno putovanje.
Rođen 1972. u Bonu, Nemačka. Završio master studije iz praistorije i arheologije na Univerzitetu Hajdelberg. Godinu dana radio kao profesor jezika u Barseloni, a zatim kao arheolog u Gironi, Španija. Studirao od 2000. do 2006. na Filmskoj školi u Minhenu (HFF München). Saosnivač neprofitne organizacije za promociju niskobudžetnih filmova „DocCollection“. Živi i radi kao filmski autor i predavač u Minhenu.
CASTELLS, 2006.
KRIZA REPRODUKCIJE (Die Reproduktionskrise), 2007. (sa Jergom Adolfom)
KAKO NAPRAVITI KNJIGU SA ŠTAJDLOM (How to Make a Book With Steidl), 2010. (sa Jergom Adolfom)
EL BULLI – KUVANJE U PROCESU (EL BULLI – COOKING IN PROGRESS), 2010.
Francuska, 2011.
81 minut
režija: Mark Vejmiler
Zastanite. Zaustavite dah. Širom otvorite oči. Pred vama je biser modernog dokumentarizma. Unutrašnji svetovi ljudi i mistični predeli spajaju se nevidljivim nitima u filozofski esej prefinjenog autorskog postupka i očaravajuće fotografije.
Fasciniran vanvremenošću prizora i ljudi na dokumentarnim fotografijama iz neobičnih sela zabačene, a očaravajuće portugalske oblasti Barozo, francuski dokumentarista Mark Vejmiler je bio intrigiran da otkrije pejzaže koje su slike izostavljale, kao skrivanu tajnu. Knjiga u kojoj je sve to video imala je paradoksalni naslov "Crnuće - belo sećanje" ("Negrões - Memoria branca"). Odatle počinje ovo začudno metafizičko putovanje po isprepletanim slojevima vremena utkanim u maglovite, mistične pejzaže, kamenom popločane ulice, tamne enterijere, lica vajana sudbinama, kao i u duboko skrivene misli i sećanja. Život oblikovan smenjivanjem kiša, snegova, listanja i zrenja u ritmu stada koja odlaze ujutru i vraćaju se u sumrak. “Barozo je neverovatna oblast: po svojoj istoriji, po pitanjima koje postavlja, jednostavnim i suštinskim,“ zapisao je Mark Vejmiler, „Tamo svi prostori postaju ogledalo. Podsećajujući nas na to šta smo bili, opominju nas na to što smo postali.“
Film koji istinski pomera granice dokumentarnog. Izuzetna vizuelnost nadograđena je složenom kompozicijom dubokih uvida u skriveno i kontemplativno.
Reč selektora: Sam režiser je izjavio na veoma lep način, koji nam sve objašnjava – ovo je film o sećanju, o tome šta smo nekada bili i šta smo postali. Bavi se mestom u Portugaliji, daleko od takozvanog modernog sveta, ali je to i film o stanju uma.
Rođen 1965. u Marseju, Francuska. Od 1989. radi kao režiser i snimatelj zvuka. Pisao je scenarija i režirao igrane i dokumentarne filmove na temu odsustva, načina života marginalnih, nestalih i izgubljenih.
UPRKOS NOĆI (Malgré la nuit), 2004.
ČETIRI ZIDA I SVET (Quatre murs et le monde), 2009.
ŽIVOT NEGDE DALEKO (La vie au loin), 2011.
Austrija, 2011.
119 minuta
režija: Mihael Glavoger
Podjednako uznemirujući i fascinantan, najnoviji film jednog od rodonačelnika modernog bioskopskog dokumentarca, otkrivajući je triptih o fenomenu prostitucije kroz prizore s Tajlanda, iz Bagladeša i Meksika.
Priče o tri različita sveta, tri različite kulture i tri različite religije ispričane sa idejom drastičnih vizuelnih i tematskih kontrasta. Sjajni “Akvarijum” na Tajlandu, koga upoznajemo na početku, metafora je visoko razvijenog haj-tek sveta u kome sve ima privlačni privid uređenog i kontrolisanog. Glavoger direktnim spojem smenjuje sjaj bogatog sveta sa orijentalnim šarenilom sumorne sirotinjske četvrti grada Faridpura u Bangladešu, uvodeći nas u prostore “Grada radosti”. Kamera tesno pripijena uz zidove dugih, uskih, tamnih hodnika dokumentuje prizore stalnog kretanja groteskno našminkanih, živopisno odevenih devojaka, ponekad gotovo devojčica, i žena u variranim situacijama susretanja i poslovnih dogovora ili incidenata. Finalna priča iz Meksika, iz malog pograničnog grada uz reku Rio Grande, surovi je sunovrat u prostore ispunjene mračnim pretnjama i opasnostima. Noć i ništavilo prekidani povremenim bljeskovima davno zaboravljene ljudskosti.
Mihael Glavoger je uvek usmeren na to da drastično provocira publiku zapanjujućim prizorima surove realnosti, dokumentovane maestralnom fotografijom i kamerom Volfganga Talera koji bioskopsko platno pretvara u fantastične murale zadivljujućeg kolorita. Taj jedinstveni spoj u Glavogerovim dokumentarcima nam omogućava da još uvek zadivljeni posmatramo svet, čak i kad bismo pre poželeli da zatvorimo oči. Muzika iz drugih delova sveta, kao grupe Koko Rozi (Coco Rosie) ili pevačice P.Dž. Harvi (P.J. Harvey), gradi nove i neočekivane veze, pojačavajući doživljaj da dokumentarac zaista može da spoji čitavu planetu u jedinstvenu celinu.
Veliki bioskopski doživljaj.
Reč selektora: Glavoger je jedan od najznačajnijih dokumentarista našeg vremena. On pravi filmove koji se približavaju junacima, ali takođe, u ovom slučaju, on uspeva da zadrži neophodnu distancu u filmu koji bi mogao da bude sentimentalno lamentiranje nad najstarijom profesijom na svetu. Film je ponekad veoma grub za gledanje, ponekad se nasmešite, jer je scena ili situacija apsurdna, saznate puno o poslovnoj strani prostitucije i ponekad ste dirnuti i ljuti u isto vreme.
Rođen 3. decembra 1959. u Gracu, Austrija. Studirao je na Institutu za umetnost u San Francisku (San Francisco Art Institute) od 1981. do 1982. Studirao na Filmskoj akademiji u Beču od 1983. do 1989. Filmski režiser, scenarista i direktor fotografije.
RAT U BEČU (Krieg in Wien), 1989.
BIOSKOP U GLAVI (Kino im Kopf), 1996.
MEGAPOLISI (Megacities), 1998.
FRANCUSKA, DOLAZIMO! (Frankreich, wir kommen), 2000.
SMRT RADNIKA (Workingman’s Death), 2005.
SJAJ KURVI (Whores’ Glory), 2011.